Potpuni naziv odjela: Odjel za oplemenjivanje i genetiku kukuruza
Predstojnik Odjela
Dr.sc. Ivan Brkić, znanstveni savjetnik
Tel.: +385 31 51 55 20
Fax. +385 31 51 55 29
ivan.brkic@poljinos.hr
Znanstveni i stručni djelatnici:
|
Dr. sc. Domagoj Šimić, znanstveni savjetnik domagoj.simic@poljinos.hr |
Dr. sc. Tatjana Ledenčan, | ||
|
Dr. sc. Antun Jambrović, |
Dr.sc. Josip Brkić, | ||
|
Andrija Brkić, dipl. ing., Marija Pribanić, dipl. ing., |
Maja Kovačević,dipl.ing., stručni suradnik, tehnolog Josip Galović, ing., | ||
|
Slavica Živalj, ing., |
NOVI KATALOG OS HIBRIDA KUKURUZA U 2010.
Video o kukuruzu CORNOGRAPHY
Početkom dvadesetoga stoljeća organiziran je prvi oplemenjivački rad na selekciji i dobivanju oplemenjenih sorata kukuruza na velikim gospodarstvima Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Nakon Prvog svjetskog rata započeo je rad Selekcijske stanice na Belju (Brestovac) u kojoj su radili poznati selekcioneri Ferlinc, Petriček i Habeković. Rad na oplemenjivanju kukuruza na Poljoprivrednoj oglednoj i kontrolnoj stanici u Osijeku (prethodnici Poljoprivrednog instituta Osijek) počeo je dolaskom M. Korića, koji je svojim radom na selekciji pšenice i kukuruza dao pečat rada na proizvodnji i oplemenjivanju tih najvažnijih žitarica u Osijeku prije Drugog svjetskog rata. Radom ovih zaslužnih stručnjaka nastao je niz domaćih i oplemenjenih sorata zubana (Vukovarski, Beljski, Šidski, Rumski i drugi), koji su se sijali sve do polovice 20. stoljeća kada su se počeli sijati prvo uvezeni američki, a zatim i domaći križanci.
Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća intenzivno se pristupilo širokoj akciji stvaranja međusortnih križanaca i ispitivanju njihovih agronomskih svojstava na području cijele Hrvatske. Taj prvi stupanj korištenja hibridnog vigora uskoro je napušten, jer je na područje Slavonije došlo do značajnog uvoza međulinijskih križanaca iz SAD. Međusortna križanja su međutim pokazala da između nekih domaćih oplemenjenih sorata postoji značajna genetska udaljenost, što je kasnije imalo presudan značaj na tijek oplemenjivanja kukuruza u ovim krajevima. Stvaranje prvih hibrida kukuruza u Slavoniji i Baranji najviše je povezano s radom Poljoprivrednog instituta Osijek i Poljoprivredne stanice Brestovac na Belju u Baranji, čiji se dio 1950. godine fuzionirao sa Institutom u Osijeku.
Širenje američkih hibrida pedesetih godina nije išlo očekivanom brzinom najviše zbog nedostatka u tehnologiji proizvodnje i zbog slabe adaptabilnosti ove germplazme, stvorene u bitno različitim agroekološkim uvjetima. Usporedo sa ovom aktivnosti domaći znanstvenici su intenzivno radili na stvaranju domaćih linijskih hibrida, kod kojih su nastojali ukloniti navedena nepoželjna svojstva američkih hibrida u našim uvjetima. Tako su već 1964. godine Institutu u Osijeku priznata prva dva hibrida u koje su bile uključene linije stvorene iz sorte Vukovarski žuti zuban. Najveći interes za sjetvu ovih hibrida pokazivala su tadašnja velika društvena gospodarstva, tako da je već 1966. godine 70 % površina bilo zasijano dvostrukim, a 30 % jednostrukim hibridima stvorenim na domaćim Institutima. Sedamdesetih godina cijela Slavonija i Baranja bile su posijane hibridnim sjemenom domaćih selekcija, od čega su preko 50% bili jednostruki hibridi.
Osamdesetih godina i na seljačkim njivama dolazi do napuštanja dvostrukih i trolinijskih hibrida, a u proizvodnju se uvodi nova generacija domaćih dvolinijskih hibrida, prilagođenih za uzgoj u ovom klimatskom području. Germplazma ugrađena u ove hibride i danas čini temelj oplemenjivanja kukuruza na Institutu u Osijeku. Već u to vrijeme prinosi kukuruza u Slavoniji i Baranji, ostvareni s domaćim hibridima bili su na najvišoj svjetskoj razini. Primjerice, prosječni prinos na Belju postignut na 4700 ha 1984. godine bio je 10.59 t/ha suhog zrna, dok su maksimalni prinosi bili i preko 14 t/ha. Slični rezultati bili su i na drugim velikim slavonskim gospodarstvima (PIK Vukovar, IPK Osijek, PIK Vinkovci, PIK Đakovo i dr.). Ovakvi rezultati su prije svega uvjetovani povoljnim agroekološkim uvjetima, visokom razinom agronomske struke kao i uspješnim oplemenjivačkim radom Instituta na stvaranju srednje kasnih i kasnih hibrida. Linijski materijal stvoren tijekom osamdesetih godina ukomponiran je u specifične hibridne kombinacije, koje su danas proširene u proizvodnji.
Stvaranje hibrida je inače dugotrajan oplemenjivački proces (najmanje 12 godina) u kojem sudjeluju timovi znanstvenika (oplemenjivača), koristeći pri tome najnovija svjetska dostignuća agronomske struke, posebno genetike i oplemenjivenja bilja. Od 1958. godine na čelu oplemenjivačkog rada na kukuruzu bio je dr. sc. Ljubo Radić, kao predstojnik tadašnjeg Odjela za selekciju i sjemenarstvo kukuruza. Nakon dr. sc. Radića, oplemenjivanje kukuruza na Institutu vodi dr. sc. Nedeljko Vekić u razdoblju 1983.-1992. Od tada do današnjeg dana Odjel za oplemenjivanje i genetiku kukuruza vodi dr. sc. Ivan Brkić. Na programu oplemenjivanja kukuruza radili su Ivan Sikora i Stipe Vujević. Danas kao oplemenjivači uključeni su D. Šimić, A. Jambrović, Z. Zdunić i T. Ledenčan.
Oplemenjivači kukuruza na Institutu stalno povećavaju prosječne prinose, pa su tako primjerice najrodniji eksperimentalni hibridi Poljoprivrednog instituta Osijek u zadnjih pet godina bili u prosjeku oko 2000 kg zrna/ha rodniji od standardnih i proširenih hibrida. Osnova za ovakav napredak je kontinuirani rad kako na križanju, pronalaženju, stvaranju i održavanju hibrida kukuruza adaptiranih na uzgojno područje Slavonije i Baranje (FAO skupina 100-700), tako i na pronalaženju, stvaranju, razvoju i održavanju populacija i linija kao genetske osnove hibrida. Pri tome se koriste znanstvene metode populacijske i kvantitativne genetike, oplemenjivanja bilja i biometrike uključujući tehnike molekularnih markera.
U zadnjih 10 godina Institutu je priznato ukupno 60 hibrida kukuruza, od čega u Hrvatskoj 34, u Turskoj 7, u Mađarskoj 2, u Albaniji 2, u Makedoniji 1 i u Slovačkoj 14 zajedničkih hibrida. Osim toga, na spomenutoj problematici objavljeno je više desetina znanstvenih radova od čega 4 magistarska rada i 6 doktorskih disertacija.
Znanstvenici Odjela voditelji su pet znanstveno-istraživačkih projekata financirana od Ministarstva znanosti i tehnologije RH, a uključeni su i u niz zajedničkih znanstvenih ili tehničkih projekata s partnerima u Slovačkoj, Kini, Turskoj, Kanadi i Albaniji. Većina priznatih hibrida nalazi se u širokoj proizvodnji, a najveća zastupljenost (preko 50%) je u Istočnoj Slavoniji i Baranji. Najzastupljeniji hibridi su Alpos, OSSK 247, Tvrtko 303, OSSK 373, OSSK 444, OSSK 494, OS 499, OSSK 552, OSSK 596, OSSK 602, OSSK 644, OSSK 659 i OSSK 713. Na Odjelu postoje oplemenjivački programi stvaranja kokičara i šećeraca, a od hibrida na tržištu su prošireni OS250 su i OS 605 p.c.
Financijska sredstva, stvorena na tržištu sjemena, kontinuirano se ulažu u nove znanstvene projekte i usavršavanje mladih znanstvenika.
Tijekom rada na oplemenjivanju kukuruza pojedini znanstvenici Odjela dobili su brojna znanstvena i stručna priznanja.
Važniji radovi:
Brkić, I., D. Šimić, Z. Zdunić, A. Jambrović, T. Ledenčan, V. Kovačević, I. Kadar (2003): Combining abilities of corn-belt inbred lines of maize for mineral content in grain. Maydica 48, 293-297.
Brkić, I., S. Vujević, D. Šimić (1993): Međuzavisnost prinosa i sadržaja vlage u zrnu i potrebe za toplotnim jedinicama kod hibrida kukuruza FAO grupe 100-300 u uvjetima istočne Hrvatske. Poljoprivredne aktualnosti, Vol. 29(93), 3-4, 291-298.
Radić, Lj., N. Vekić, Z. Zelinski, I. Brkić, S. Vujević (1984): Analiza svojstava značajnih za proizvodnju i kreiranje hibrida. Poljoprivredne aktualnosti, Vol. 20, Br. 1-2, 177-188.
*** (1969.-1989.): Informacije o radu na kukuruzu. Poljoprivredni institut Osijek
Iz tiska je izašao novi katalog OS hibrida kukuruza ´09
design by
MIT design studio. content © by poljoprivredni institut osijek